Važna karika u procesu proizvodnje komponenti metalnih crijeva je zavarivanje zaliha, elastičnih elemenata i pribora. Rebrasti dilatacijski spojevi se izrađuju od valovitih cijevi velikog promjera, obično sučeono zavarenih tankim limovima, i složenih zajedno u više slojeva. Metoda zavarivanja usvaja zavarivanje fuzijom, koje ne zahtijeva deformaciju ili degradaciju njegovih performansi tokom procesa zavarivanja, a zavareni šav i osnovni metal moraju biti dobro kombinovani. Metode zavarivanja koje se zagrijavaju duže vrijeme iznad temperature prijelaza strukture materijala nisu preporučljive. Općenito, mogu se koristiti metode zavarivanja kao što su točkasto zavarivanje i kratko impulsno zavarivanje. Ploča se zagrijava samo u uskom području, a fazna struktura ostalih dijelova se neće mijenjati. Za metalna crijeva i druge elastične elemente pod pritiskom, zavareni šav mora imati dovoljnu čvrstoću i osigurati nepropusnost zraka.
Kvaliteta zavarivanja elastičnog elementa ovisi o načinu zavarivanja i specifikaciji zavarivanja. Trenutno, zavarivanje tankozidnih dijelova uglavnom koristi zavarivanje kratkim impulsima, argonsko zavarivanje i kondenzatorsko zavarivanje za skladištenje energije, itd., a također se koristi zavarivanje elektronskim snopom. Kada je debljina zida komponente tanka, može se koristiti zavarivanje mikrozracima plazma, lasersko zavarivanje, zavarivanje snopom itd.
Procesna oprema za lemljenje elastičnih elemenata je najjednostavnija, a ova metoda se može koristiti u jednodijelnoj maloserijskoj proizvodnji. Međutim, čvrstoća šava za lemljenje je niska, a fluks koji se koristi u igličastom zavarivanju može uzrokovati osnovnu koroziju komponenti.
Kako bi se eliminirao unutarnji stres koji nastaje u procesu proizvodnje, metalno crijevo sa mehom i druge elastične komponente obično se moraju stabilizirati, a mogu se koristiti metode kao što su naizmjenični tretman opterećenja, dugotrajni tretman preopterećenja i tretman mehaničkom stabilizacijom. Izbor specifikacije stabilizacijskog tretmana treba da se zasniva na radnim uslovima elastičnog elementa.
Gotovi elastični element također podliježe kontroli dimenzija i performansi (uključujući elastične karakteristike, čvrstoću, radnu temperaturu i pritisak, pomak, itd.). Za elastične komponente koje rade u posebnim okruženjima, potrebno je provesti neka specifična ispitivanja: detekciju relevantnih parametara kao što su nepropusnost zraka, otpornost na koroziju, čvrstoća na zamor, otpornost na preopterećenje i ekstremni podaci o primjeni.
